Sveti Marko Križevčanin

Treći proglašeni hrvatski svetac, Križevčanin rođenjem. Pravim imenom Marko Krizin, odabrao svećenički poziv, studirao teologiju i filozofiju u Beču i Grazu, zatim boravi u Rimu. U vrijeme Tridesetgodišnjeg rata našao se u Košicama, gdje je zajedno s drugovima Melchiorom Grodzieckim i Istvánom Pongráczom uhićen i mučen 7. rujna 1619. (Košički mučenici). Od 1904. slavi se kao Blaženi Marko Križevčanin, a zajedno s drugovima kanoniziran u Košicama 1. srpnja 1995.
Titular je kapele u Gornjem gradu zajedno sa svetim Ladislavom kraljem.

Ivan Zakmardi Dijankovečki

1600-1667., Križevčan, nosilac najviših dužnosti u Kraljevstvu, jedan od članova povjerenstva za sređivanje državnih privilegija. Osnovao Državni arhiv 1643., a od 1644. pronotar Hrvatskoga kraljevstva. Svoje posjede darovao pavlinima u prilici osnivanja njihovog samostana u Križevcima.
Po njemu se zove križevačka gimnazija.

Nikola Benger

1695-1766., Križevčanin, pavlin, završio filozofiju i teologiju, doktorirao u Lepoglavi, gdje nastavlja raditi kao profesor. Napisao više teoloških rasprava i knjiga, a najvažnija mu je 'Regina Martyrum', u kojoj je dao među ostalim i topografski opis Križevaca i njegovih znamenitosti. U knjizi 'Liber memerabilium', kronici pavlinskog samostana u Lepoglavi opisao sve važne događaje u Kraljevstvu od 1400. do polovine 18. stoljeća.

Magda Logomer Herucina

Malo se zna o njenom životu. Križevčanka, živjela u 18. stoljeću, posljednja suđena vještica u Hrvatskoj, proces se vodio 1758., a revizija procesa pred kraljičinim povjerenstvom u Beču. Nakon njene rehabilitacije i oslobađanja optužbe vratila se u grad pod posebnom kraljičinom zaštitom. Nakon toga više nema progona vještica u Hrvatskoj. Njen život i sudbina nadahnuli Zagorkinu 'Gričku vješticu'.

Antun Nemčić

1813-1849., rođen u Mađarskoj, poslije studija službom u Križevcima, gdje i umire. Ilirac, pjesnik, pred smrt na dužnosti bilježnika Križevačke županije. Najznačajnije djelo mu je humorno putopisna zbirka 'Putositnice'.
Njegovo ime nosi glavni gradski trg, gdje se nalazi i njegov spomenik.

Albert Štriga

1821-1897., Križevčanin, operni pjevač. Ilirac, blizak Vatroslavu Lisinskom, kojega potiče na skladanje prve hrvatske opere 'Ljubav i zloba', u čijoj izvedbi i sam sudjeluje. Zaslužan za razvoj opernog života u Hrvatskoj, kao pjevač nastupao po mnogim slavenskim zemljama, nastupao zajedno sa Sidonijom Rubido Erdödi.
Po njemu se zove križevačka glazbena škola.

Julije Drohobeczky

1853-1934., grkokaolički biskup, u Križevcima 1892-1920. Veliki umjetnički mecena, zaslužan za raskošn obnovu grkokatoličke katedrale u neogotičkom stilu (Bolle) sa slikanim ikonostasom kojeg izvode najbolji slikari hrvatske moderne.

Franjo Marković

1845-1914., Križevčanin, jedan od vodećih onodobnih intelektualaca u Hrvatskoj. Pjesnik, najpoznatije djelo mu je 'Dom i svijet'. Napisao stihove za završni napjev Zajčevog 'Zrinskog' U boj, u boj! Doktor filozofije, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik 'Vijenca', saborski zastupnik, potpredsjednik Matice hrvatske.
Po njemu se zove najveća ulica u Križevcima u Gornjem gradu.

Ljudevit Vukotinović

1813-1893. Pjesnik, prirodoslovac i političar. Križevački veliki župan, saborski zastupnik, pokretač književnog časopisa 'Kolo'. Poduzetnik, radio na razvoju gospodarstva.

Marcel Kiepach

1894-1915. Izdanak plemićke obitelji s vlastelinstvom u Križevcima. Izumitelj, 'hrvatski Edison', u jedva dvadeset godina života patentirao mnoštvo izuma, od kojih su najpoznatiji dinamo i žirokompas. Poginuo u I. svjetskom ratu.

Jelka Struppi

1872-1946. Slikarica, rođena u Križevcima, iz stare austrijske plemićke obitelji, školovala se u Münchenu i Beču. Kasnije živjela u Zagrebu, gdje je i umrla. Križevačka likovna galerija čuva veći broj njenih djela.

Nina Vavra

1879-1942. Križevčanka, dramska umjetnica, od 1899. prvakinja drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Jedna od najvećih dramskih glumica svoga vremena.

Marijan Detoni

1905-1981., križevački slikar. Završio likovnu akademiju u Zagreb. 1930. prva samostalna izložba u Križevcima. Istaknuti pripadnik grupe 'Zemlja', iz kojeg razdoblja datira njegova mapa 'Ljudi sa Seine'. Sudionik NOB, iz kojeg razdoblja potječu njegova najpoznatija djela. Nekoliko puta naslikao motiv križevačkog sajma. Bio redovni član Akademije.

Marijan Kolesar

1936-2003., križevački slikar, školovao se kao arhitekt, ali već zarana napušta izvornu profesiju i posvećuje se slikarstvu. Veći dio života proveo u Antwerpenu, izlagao u Belgiji, Francuskoj V. Britaniji, te u Hrvatskoj. Među zapaženijim ciklusima 'Gradska žena' (La Femme Urbaine), te nostalgični morski pejzaži. Povodom 60-godišnjice života priređena mu je velika retrospektiva u Zagrebu i Križevcima.

Fran Gundrum Oriovčanin

(Oriovac, 1856 - Križevci, 1919), liječnik-polihistor, promicatelj zdravstvene kulture i naobrazbe, pisac zdravstveno-popularnih djela, organizator društvenog života, povjesničar, arheolog, kulturni radnik, književnik, prevoditelj, za života slavljen i poštovan, poslije smrti zaboravljen.

Andre Mohorovičić

Rođen je 1913. godine u Križevcima. Diplomirao je 1935. godine na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Kolegije povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao je 1938. god. Kao asistent-stipendist provodi od 1936. do 1938. godine po nekoliko mjeseci u Pragu, Beču i Firenci. Doktorirao je na Fakultetu za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani s disertacijom “O kategoriji apsolutnoga i relativnoga u teoriji arhitekture”

Na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta postaje 1936. godine asistent, a od 1945. redoviti profesor grupe kolegija Povijest umjetnosti i Teorija arhitekture. Umirovljen je 1983. godine. Za izvanrednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti biran je 1954. a za redovitog člana 1962. godine. Obavlja mnoge važne dužnosti u Jugoslavenskoj akademiji - danas Hrvatskoj akademiji, među inima bio je glavni tajnik (1975.-1978.) te potpredsjednik (1978.-1991.). Dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti od 1983. godine. Sveučilište u Zagrebu dodjeljuje mu 1998. godine zvanje professor emeritus.

Obavljao je dužnosti na sveučilištu:

* Rektor Sveučilišta u Zagrebu (1947.-1949.)
* Prorektor Sveučilišta u Zagrebu (1949.-1950.)
* Dekan Fakulteta (1950.-1951.; 1966.-1968.)
* Prodekan Fakulteta (1946.-1947.; 1962.; 1968.-1972.; 1979.-1983.).

U znanstvenom radu obuhvaća široki krug teorijskih i povijesnih tema s područja arhitekture i urbanizma. Sustavno istražuje razvoj graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske, o čemu objavljuje mnogobrojne analitičke prikaze i teorijske rasprave. Svoja opsežna istraživanja sublimira u sintetičkom prikazu povijesnog razvoja arhitekture i urbanizma na tlu Hrvatske. Poseban prilog analizi arhitektonskog stvaralaštva dao je u djelu Teorija arhitekture. Objavio je preko 100 znanstvenih rasprava te oko 250 stručnih prikaza i analiza.

Održao je veliki broj javnih predavanja u zemlji i inozemstvu (Prag, Krakov, Beč, Bratislava, Ljubljana, Venecija, Moskva, Graz, Barcelona i td.).

Bio je glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti Leksikografskog zavoda M. Krleža u Zagrebu (1959.-1966.).

Za svoj znanstveni opus dobio je brojna priznanja i nagrade: Orden Republike sa srebrnim vijencem (1973.), Orden Republike sa zlatnim vijencem (1987.), Povelju ZAVNOH-a, republičku nagradu “Božidar Adžija” (1975.), republičku nagradu za životno djelo (1979.), republičku nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo (1983.), nagradu “Viktor Kovačić” za životno djelo (1998.).

Dr. Stjepan Kranjčić